|
Ime Tihaljina
Prezimena u župi
|
|
Ime Tihaljina
Mjesno je ime Tihaljina jednoznačno na cijelom južnoslavenskom
području. Njime se općenito označuje samo jedno naselje u
zapadnoj Hercegovini, ono koje je i puk u tome naselju i njegovoj
okolici nekad zvao Tihaljina a danas zove Tijaljina ili Tijaljna
(pridjev: tijaljski, stanovnik: Tijaljčanin, stanovnica: Tijaljkuša
ili Tijaljkulja). To se naselje prvi put spominje g. 1475-1477,
u arapskom tekstu, u obliku Tihaljina, i to kao jedno od naselja
koja su "od davnina... bila baština... vojvode Dadoja".
U hrvatskom tekstu spominje se ono prvi put g. 1599, u pluralnom
obliku Tialjine, i to kao jedno od naselja u veljačkoj župi.
Rijeka koja teče kroz to naselje danas je u svojoj okolici
poznata kao Rika ili Tijaljska rika (= rijeka koja pripada
selu Tihaljini). U prošlosti se, međutim, i ona spominje pod
istim imenom pod kojim i naselje. Njezino se ime prvi put
javlja g. 1774, na karti priloženoj Fortisovu djelu "Viaggio
in Dalmazia", i to u obliku Tijaljina, izvorno Tiaglina.
Zanimanje za porijeklo i prvotno značenje toga mjesnoga imena
datira od g. 1893. Tada je u sarajevskom Glasniku Zemaljskog
muzeja učitelj Nikola Barišić napisao i ovo: "Trudio
sam se, da saznam otkud dolazi ime riječici i selu Tihaljini,
no uz sve moje nastojanje, nije mi to pošlo za rukom."
Problem koji je mučio Barišića ostao je nerazriješen sve do
danas iako je bilo prilike da se razriješi, npr. u Akademijinu
Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1880-1976,
ili u Skokovu Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Zagreb 1971-1974.
Kako je, dakle, došlo do toga mjesnoga imena?
Imajući na umu da današnji pridjev tijaljski i imenice Tijaljčanin,
Tijaljkuša i Tijaljkulja upućuju na osnovu Tijalj-, koja je
u starije doba glasila Tihalj-, zaključujem da se tu radi
o mjesnom imenu koje je nastalo poimeničavanjem ženskoga posvojnoga
pridjeva Tihaljina (lok. u Tihaljinoj) bez pomoći nastavka.
Jasnije rečeno, mora da je puni oblik toga mjesnoga imena
u starije doba glasio Tihaljina Vas (= Tihaljino Selo), odnosno
Tihaljina rika, tako da se je govorilo npr. kuća u Tihaljinoj
Vasi ili mlinice na Tihaljinoj rici. Težnja za pojednostavnjivanjem,
koja je djelovala da npr. nekadašnja mjesna imena Imotski
Grad i Ljubuški Grad zadobiju današnje oblike Imotski i Ljubuški,
dovela je do pojave jednostavnijega, pridjevskoga oblika Tihaljina
(kuća u Tihaljinoj, mlinice na Tihaljinoj...). Slično kao
što je prvotni pridjev Miljacka, uz koji je nekad stajala
imenica rijeka, nekadašnju pridjevsku deklinaciju (nom. Miljacka,
gen. Miljacke, dat. Miljackoj...) zamijenio imeničkom (norn.
Miljacka, gen. Miljacke, dat. MiIjacki...), tako je i taj
nekadašnji pridjev Tihaljina zadobio na kraju oblik prave
imenice (kuća u Tihaljini, mlinice na Tihaljini...). U početku
je u toj imenici prvo a izgovarano, bez sumnje, kratko (Tihaljina).
U novije doba, vjerojatno pod utjecajem izgovora toga mjesnoga
imena u obliku Tijaljna (bez drugoga i), to je a produženo,
pa je došlo do pojave današnjega pučkoga oblika Tijaljina
i književnoga Tihaljina.
Rekonstruirani prvotni oblici Tihaljina Vas i Tihaljina rika
upućuju na zaključak da je tim mjesnim imenom prvotno označivano
selo ili rijeka, ili, bolje, i selo i rijeka u vlasništvu
nekoga Tihalje, tj. u vlasništvu nekoga velikaša koji je u
puku bio poznat pod imenom Tihalja. Pri tom treba istaći da
je i rijeka mogla biti doživljavana kao njegovo vlasništvo
osobito ako su glasovite prastare mlinice u Peći, koja je
nekada također spadala u Tihaljinu, bile u njegovu vlasništvu.Samo
muško ime Tihalja nije, doduše, nigdje posebno potvrđeno.
Ipak se dade zaključiti da je postojalo, jer na nj upućuje
upravo mjesno ime Tihaljina. A moglo je nastati ili od imena
Tihomil, ili od imena Tihomir, ili od imena Tihoslav. Da vidimo
kako.
Poznato je da danas u okolici Imotskoga i Ljubuškoga, da
ne spominjemo i mnogo šire područje u kojem se nalazi Tihaljina,
ime Ivan od mila zadobiva oblike Ika i Iko, ime Juraj - oblike
Jura i Jure, ime Mihovil - oblike Mića i Mićo (pored mnogo
češćega Mijo), ime Stipan (Stjepan)-oblike Ćipa i Stipe, itd.
Tako su, očito, i imena Tihomil, Tihomir i Tihoslav, koja
su na tome području morala biti uobičajena bar do Tridentskoga
koncila u XVI. st., nekad od mila, bez sumnje, bila upotrebljavana
u oblicima Tiha i Tiho. Tako dobivena imena od mila često
se, s pomoću posebnih nastavaka, proširuju, pa se npr. imena
Ika i Iko javljaju u proširenim oblicima Ikan, Ikać, Ikelja
itd. Dakako, i imena Tiha i Tiho mogla su biti proširena.
Ima potvrda da su u starije doba živjela u oblicima Tihan,
Tihoč i Tihoje. Po imenu sela Tihotina Vas, koje se u XIV.
i XVI. st. spominje u okolici današnjega Perušića u Lici,
može se zaključiti da je to ime živjelo i u obliku Tihota.
A upravo po mjesnom imenu Tihaljina smije se zaključivati
da je živjelo i u obliku Tihalja.
Istina, nastavak je -alja u tvorbi muških imena dosta rijedak.
Da je, međutim, bio dosta uobičajen upravo u okolici današnje
Tihaljine, svjedoči ne samo mjesno ime Tihaljina nego i mjesno
ime Vitaljina kojim se označuje zaselak sela Rašljana jugoistočno
od Ljubuškoga. Ono je, nema sumnje, nastalo od starijega,
punoga oblika Vitaljina Vas, pri čemu je ime VitaIja izvedeno
od imena Vito koje je, opet, izvedeno od imena Vitomir, tako
da mjesno ime Vitaljina znači, zapravo, isto što i Vitomirovo
Selo.
Dakako, javlja se na kraju pitanje je li u povijesnim dokumentima
sačuvan trag srednjovjekovnoga velikaša Tihalje, odnosno Tihomila,
Tihomira ili Tihoslava, čije je ime ugrađeno u mjesnom imenu
Tihaljina. Budući da se mjesno ime Tihaljina, kako sam iznio
u početku, prvi put spominje g. 1475-1477, dolazi, razumije
se, u obzir samo onaj velikaš toga imena koji je živio prije
tih godina. Znam samo za jednoga takva velikaša. To je humski
župan Tihomil koji je, po jednom rodoslovu, živio u X. st.
i sagradio crkvu sv. Stjepana u Drijevima, tj. u današnjoj
Staroj Gabeli, nešto južnije od ušća Tijaljske rike, koja
se tamo zove Trebižat. Taj je, dakle, Tihomil mogao u puku
biti poznat kao Tihalja i istodobno biti vlasnik mlinica u
Peći, a i samoga sela na tome području. Njegov daleki potomak
mogao bi biti onaj vojvoda Dadoje kojemu se g. 1475-1477.
pripisuju i Tihaljina i mnoga druga sela zapadno od donje
Neretve kao njegova baština "od davnina".
| Povijest | Prethodna | Sljedeća | |
